Stranice

Showing posts with label Šekspir. Show all posts
Showing posts with label Šekspir. Show all posts

Dec 12, 2013

Verujete li u teorije zavera?





Ne, nije sve to tako pogrešno i niko neće biti razuveren.  Sasvim je verovatno da dok vi samo mirno sedite u svojoj fotelji i gledate svoja posla neko tamo glada ta ista posla, vaša. Nekom tamo, misterioznom, nepoznatom, jako je stalo do vas i vaših podataka, starosne dobi, interesovanja, boje očiju,možda i boje noktiju, ko zna... Neko tamo uvek je spreman da to iskoristi za zaveru protiv vas i svih, a za svoj interes, naravno. Velike države kroje budućnost malih država, velike kompanije kroje svest malih ljudi. Ako krenemo od ideje, ubedljive i pouzdane po svemu sudeći, da se svi i uvek vode nekim interesom u svemu što rade, onda je sasvim logično sumnjati kako neko uvek ima smišljen plan u vezi običnih ljudi, vašeg naroda, vaše male države. Da, niko nije potpuni gospodar svoje sudbine, ali to valjda ipak nije razlog da se u svemu traži (i nalazi) teorija zavere? Ili jeste? 

Teorije zavere nisu samo srpska opsesija, ali toj smo opsesiji ipak malo podložniji od, recimo, Norvežana, Eskima, ili Peruanaca. Niste pravi Srbin ako ne mislite da je ceo svet protiv nas. Iz nekog razloga svi imaju razloga da nas mrze. Mrze nas jer smo jeli viljuškama kada su oni kidali meso prstima. Mrze nas jer smo nebeski narod.  Imamo najinteligentniju decu. Imamo i najbolje školstvo. Srbi su, takođe, i najstariji narod na svetu, a Nemci su  1941. bombardovali Narodnu biblioteku kako bi uništili podatke o tome. Uostalom, tokom rata jedino smo mi bombardovani i od strane okupatora i od strane saveznika. A onda su nam poturili nekog jevrejskog agenta Tita da tokom 35 godina ne radi ništa drugo do da uništava Srbiju, postupno i trajno. I tako dalje bez kraja koji se nazire.

Pravi problem nije u tome ima li zavera ili ne, već u paranoji koja je toliko uzela maha da se određen deo populacije ograđuje od verovanja u bilo šta. Ne veruje se da je Nil Armstrong bio na mesecu, ali se zato veruje da su Elvis i Tupak još uvek živi. Mnogi veruju da fluor u pijaćoj vodi služi za kontrolu našeg uma i da Šekspir nije pravi autor svojih dela. Svakodnevno nas sa neba „zaprašuju“  kemtrejlsima (chemtrails), a da niko ne zna sa kojom namerom. Tri stoleća Srednjeg veka nikada se nisu ni dogodila već su veštački fabrikovana i mi, dakle, nismo još ni blizu trećem milenijumu. I naravno, nikakvog holokausta nije bilo već su sve to izmislili tvorci „novog svetskog poretka“.



Psiholozi kažu da se ljudi priklanjaju teorijama zavere kako bi prebacili krivicu na nekog drugog. Što je jedno društvo nestabilnije to je veći broj ovakvih teorija jer je veća i potreba da se pronađe žrtveni jarac za sve što ne valja. Sve je, kao što Karl Poper primećuje u svom eseju, počelo sa Homerom. Sve što se u Troji odigralo režirano je dan ranije na vrhu Olimpa od strane bogova. Takvo razmišljanje rezultat je potrebe da se oslobodimo odgovornosti za ono što nam se dešava. Čovek, na kraju, veruje da je gospodar svoje sudbine samo ako to znači da je doprineo lepim stvarima koje su mu se dogodile. Kada krene loše, krivica se svaljuje na bogove, zlu kob ili vladare iz senke.

Iako je teorija zavere bilo od kako je sveta i veka njih danas ima utoliko više što se daleko lakše i brže šire zahvaljujući internetu. Kao svima dostupna mreza internet pomaže svakoj od ovih teorija da se prošire globalno i dobiju svoje vernike na najudaljenijim delovima planete. Sa druge strane, internet je i pravo mesto na kom možete kako postaviti tako i pronaći obilje neproverljivih informacija koje se navode kao dokazi brojnih zavera i hrana velikih paranoja. Na internetu istina i laž imaju jednak tretman i ravnopravnu zastupljenost pa čitava odgornost spada na one koji „veruju“ ili „ne veruju“.



Na kraju, mora se praviti razlika između zavera, teorija zavere i opsednutosti teorijama zavera. Vrhunac svih teorija zavere jeste „univerzalna teorija zavere“. Po njoj, sve što se dešava ili se ikada desilo jeste rezultat neke zavere. Paradoksalno, tako bi i ideja da postoje teorije zavera bila rezultat jedne velike zavere. I to možda i nije tako loše. Nakon što poverujete u svaku teoriju zavere i utrošite milione svojih nervnih ćelija da je odgonetnete, dođete u jednom trenutku i na strašnu ideju da postoji samo jedna teorija zavere, ta koja je učinila da verujete u teorije zavera. Ako vas naporno razmišljanje o ljudima iz senke i novom svetskom poretku nije iscrpelo do kraja,  možda se u tom trenutku vratite svom „nesvesnom“, srećnom životu.



Dec 9, 2013

Najbolje knjige svih vremena

Iako je sasvim jasno i višestruko provereno da je svako rangiranje umetnika ćorav posao, svedoci smo da se neprestano prave nove tabele i rade nove ankete koje treba da nam objasne ko je u top deset, a ko najbolji svih vremena. I, paradoksalno, koliko god da smo svesni da su besmisleni, svi jedva čekamo da vidimo dobijene rezultate. Da li je to zbog vremena u kome živimo i popularnosti sporta, evrovizija i političkih izbora, tek, ima nečeg magičnog u svrstavanju u kolone, iza rednih brojeva i trijumfalnom izbijanju na prvo mesto.




Tako je nedavno objavljeno istraživanje koje treba da nam pokaže ko su najbolji pisci, a koje najbolje knjige svih vremena. Glasanje nije bilo potpuno demokratsko i nisu upitani čitaoci, već, zamislite, pisci, i to njih 125 sa engleskog govornog područja. Naravno, rezultati bi bili drugačiji da su glasali obični ljudi, dakle, ne samo pisci i ne samo Ameri i Britanci, ali pravimo se na trenutak da su ove liste realne.

Najbolje knjige dvadesetog veka (po izboru probranog žirija 125-oro savremenih pisaca sa engleskog govornog područja)


  1. Lolita, Vladimir Nabokov
  2. Veliki Getsbi, F.Skot Ficdžerald
  3. U potrazi za izgubljenim vremenom, Marsel Prust
  4. Uliks, Džejms Džojs
  5. Dablinci, Džejms Džojs
  6. Sto godina samoće, Gabrijel Garsija Markes
  7. Buka i bes, Vilijam Fokner
  8. Ka svetioniku, Virdžinija Vulf
  9. Sabrane priče Fleneri  O’Konora
  10. Bleda Vatra, Vladimir Nabokov

Najbolje knjige devetnaestog veka (u izboru istog žirija, ovog puta manje anglopatriotski)


  1. Ana Karenjina, Lav Tolstoj
  2. Madam Bovari, Gistav Flober
  3. Rat i mir, Lav Tolstoj
  4. Avanture Haklberi Fina, Mark Tven
  5. Sabrane priče Antona Čehova
  6. Midlmarč, Džordž Eliot
  7. Mobi Dik, Herman Melvil
  8. Velika Očekivanja, Čarls Dikens
  9. Zločin i kazna, Fjodor Dostojevski
  10. Ema, Džejn Ostin

Najbolji autori po broju izabranih knjiga (iliti, koga ima najviše na vitrinama)


  1. Vilijam Šekspir-11
  2. Vilijam Fokner-6
  3. Henri Džejms-6
  4. Džejn Ostin-5
  5. Čarls Dikens-5
  6. Fjodor Dostojevski-5
  7. Ernest Hemingvej-5
  8. Franc Kafka-5
  9. Tomas Man, Džejms Džojs, Vladimir Nabokov, Mark Tven, Virdžinija Vulf- 4




Najbolji autori po osvojenim poenima (all times best ATP ranking without Novak Djoković)


  1. Lav Tolstoj-327
  2. Vilijam Šekspir-293
  3. Džejms Džojs-194
  4. Vladimir Nabokov-190
  5. Fjodor Dostojevski-177
  6. Vilijam Fokner-173
  7. Čarls Dikens-168
  8. Anton Čehov-165
  9. Gistav Flober-163
  10. Džejn Ostin-161


     Primećujemo da se vodeći dvojac koji čine Tolstoj i Šekspir ozbiljno udaljiio od ostatka vodeće desetorice, te da u budućnosti upravo između njih dvojice možemo očekivati najuzbudljiviju borbu. Biti ili ne biti, u ratu i miru.

još tekstova na: Simplicissimus