Prohibicija u SAD- svakako nije donela ono što je bila njena
namena da donese. Alkohol se točio ništa manje nego ranije, poroka i nemorala
bilo je onoliko koliko jednostavno mora da ih bude na svetu da bi on funkcionisao
u svom prirodnom ritmu, u crkvu se i dalje išlo mahom samo nedeljom. Ali
zabrana alkohola ipak je ostavila svoj trag u istoriji – stvorila je ljude koji
su znali kako da je prekrše i na tome dobro zarade, ili, kako ih danas pamtimo,
gangstere.
Gangsteri su tema i serije Carstvo poroka (Boardwalk
empire) koja se polako ali sigurno smešta na liste najboljih stvari ikada
snimljenih za male ekrane. Serija se delimično temelji na knjizi »Boardwalk
Empire: The Birth, High Times and Corruption of Atlantic City« Nelsona
Johnsona. Radnja se odigrava pre svega
u Atlantik sitiju, poznatom kao „svetsko igralište“ u to vreme, gradu poroka i
dobrog provoda gde je sve moguće i gde se za malo novca ostvaruju svi snovi.
Veče pred početak prohibicije održava se ceremonija zakopavanja velike boce
viskija a njen početak proslavlja se uz obilno točenje alkohola. Toliko o tome.
Za razliku od mnogih popularnih tv serija Boardwalk Empire se odlikuje izvanrednom
glumom i radnjom koja prirodno i logično teče, bez potrebe da se šabloni
ponavljaju i da se izazivaju nemotivisani obrti kako bi se sakupio materijal za
još jedan serijal. Serija je delo Emijem nagrađenog Terensa Vintersa (za Porodicu Soprano) i Martina Skorsezea koji, pored produkcije, potpisuje i režiju
pilot epizode. Samim tim što je snimio prvu epizodu Skorseze je stvorio
atmosferu u kojoj će se odigrati čitava serija. Na taj način njegov trag se
oseća i u svim kasnijim epizodama – on daje prvobitni impuls za kasnije
kretanje i tako ono ostaje u njegovom stilu.
Genijalni Stiv Bušemi tumači glavnog lika serije, blagajnika
Atlantik Sitija Nakija Tompsona, korumpiranog političara, prikrivenog
kriminalca i glavnog krijumčara alkohola u vreme prohibicije. Beskrupulozan i
nemilosrdan, Tompson uspeva da bude ugledni građanin, viteškim ordenom
nagrađeni pripadnik katoličke crkve ali i gangster od koga zaziru likovi poput
Rotštajna, Lućijana i Kaponea. Lik je rađen po uzoru na istorijskog Enoha
Džonsona, republikanskog političara koji je od Atlantik Sitija stvorio dekadentnu
oazu u vreme prohibicije ali se odstupilo od imena i doslovnih istorijskih
podataka kako bi se izbegla predvidljivost
i dokumentarnost radnje i stvorio se prostor za više imaginacije.
Uz Nakiija Tompsona stoji i Džimi Darmodi kao nosilac prva
dva serijala, povratnik iz Velikog rata i predstavnik onih ljudi koji su u
njemu izgubili sve ideale, koji više ne veruju ni u šta a imaju hrabrosti za
sve. (Njegov lik, u više nego dobrom tumačenju Majkla Pita, donosi nam deo iste
one atmosfere koja provejava u delima Hemingveja i Crnjanskog, dvojice pisaca
koji su i sami bili učesnici Prvog svetskog rata).
Može se reći da se sa osnovom moglo sumnjati da posle
filmova Skorsezea, Kopole i De Palme može bilo šta zanimljivo da se snimi na
temu mafijaških porodica. Međutim, skepsa se ipak ispostavlja kao neopravdana i
to pre svega zbog toga što se ova
tematika obrađuje u mediju tv-serijala koji daje mnogo više prostora od jednog
filma ili čak filma u nastavcima. Ne
postoji vremensko ograničenje za prikazivanje radnje i ima mnogo više prostora
za obradu lika kao i za smenjivanje i dodavanje novih likova.
Upravo o ovome govorio je i sam Skorseze kada je objašnjavao
zbog čega se sa Carstvom poroka
vratio televiziji. On ističe kako se u poslednjih deset godina na kablovskim
tv-kanalima dešava upravo ono što su se filmski stvaraoci nadali da će se
desiti još 60-ih sa filmovima koji su bili snimani za televiziju. Još tada su
se svi nadali da će se stvoriti forma filmske umetnosti koja će omogućiti više
slobode pre svega kroz veći prostor za stvaranje likova i priča ali se to
desilo tek sada.
Proverena imena koja stoje iza produkcije serije išla su
pravim putem odlučivši da se komercijalni uspeh ostvari preko suvog kvaliteta
što je možda poderazumevalo veći rizik ali je donelo i veći uspeh serijalu koji
bi po najnovijim najavama trebalo da ima šest sezona. Veliki budžet i imena
poput Skorsezea, Vintera i Van Petena pomogla su stvaranju još jednog remek
dela i potvrdila da nije neosnovana tvrdnja da živimo u drugom zlatnom dobu
televizije, stanju koje je dodatno olakšano i sve traljavijim holivudskim
blokbasterima koji se guše u senzacionalnim efektima i manjku originalnih
ideja.
Na kraju, zanimljivo bi bilo citirati kako scenarista Terens
Vinter opisuje svoje impresije tokom proučavanja perioda u kom se radnja serije
odigrava: „Postoji određena vrsta ljudi koju privlači gangsterski svet, i to su
uglavnom mladi momci koji su skloni nasilju i preuzimanju rizika, koji vole da
brzo zarade gomilu novca i nose drečava odela. To je isto oduvek, sve do
današnjih dana. Mnogobrojne paralele koje postoje između dvadesetih i našeg
vremena su evidentne. Što sam više istraživao i kako je scenario napredovao
govorio sam sebi sve češće: Čoveče, ništa
se nije promenilo.“
No comments:
Post a Comment