Dejvid Bouvi - heroj na jedan dan

Berlinski zid bio je inspiracija rokenrola godinama pre i posle njegovog rušenja i mnogo je genijalnih pesama posvećeno ovom neprirodnom bedemu između ljudi, bedemu ogromnog simboličkog potencijala. Ali velika umetnost uvek prevazilazi svoj prvobitni impuls nastanka ideje, ide dalje i šire, baš kao i Bouvijeva pesma „Heroes“.

Ne sumnjam nimalo da je Dejvid Bouvi udahnuo sa mistikom, dekadencijom i napetom istorijskom materijom Berlina mnogo od onog vetra koji je pesmu učinio tako izrazito himničnom, još pre nego što je za nju napisao tekst, dok je bila samo muzički naboj zadojen euforijom i zanosom. I prkosom, onim pravim rokerskim, svakako.

Ne sumnjam u to ni zbog toga što je opšte poznato da je pesma nastala u studiju koji je izgrađen u sali u kojoj su se za vreme rata održavali balovi SS jedinica i koja je bila nadomak Berlinskog zida, njegove zapadne strane, naravno. Međutim, mnogo je već puta potvrđeno, i tu je taj kamen spoticanja gde se veliki izdvajaju od malih, da pravi umetnik ne ostaje nikad na jednom sloju značenja i da po nekom nagonu svoje genijanosti uvek prevaziđe prvobitni stvaralački impuls, pa tako postaje potpuno nebitna dugo čuvana tajna da je Bouvi na ideju za pesmu došao posmatrajući svog saradnika kako se kraj zida sastaje sa svojom ljubavnicom. Možda bismo se smeli usuditi da tvrdimo da „Heroes“ prevazilazi i značenjski potencijal Berlinskog zida. Možda zato što su zidovi svuda oko nas.

Mnogo od svoje popularnosti pesma duguje činjenici da ostavlja toliko prostora za učitavanja, pa je stoga prijemčiva za raznorazna tumačenja i za svačije  pronalaženje u njoj. Jer, svako ima neku svoju priču u kojoj bi hteo da bude heroj bar na jedan dan, nekog svog neprijatelja koji ga u tome sprečava i nekog kome će posvetiti obećanje da će na jedan dan oni biti pobednici. Dok je Bouvi sa svojom ekipom snimao ovu pesmu oni su se nalazili u studiju koji je bio na vidiku vojnih snaga Istočnog Berlina. Tvrdili su da se puške sa druge strane ne samo vide već i osećaju kroz miris gvožđa i ulja. Kako onda ne krenuti od ideje da je ljubav koju on opeva ljubav između dvoje ljudi koji žive sa različitih strana zida. Ali, zid nije samo jedan i nije samo taj, a još su opasniji oni nevidljivi. To lako može biti i priča o homoseksualnoj ljubavi, o ljubavi između ljudi koji su u braku sa drugim osobama, o ljudima različitih rasa, vera, nacija. Različiti zidovi razdvajaju ljude.

Optimizam kraće verzije pesme

I, I wish you could swim
Like the dolphins
Like dolphins can swim

Though nothing, nothing will keep us together
We can beat them, forever and ever
Oh, we can be heroes just for one day

I, I will be King
And you, you will be Queen
Though nothing will drive them away
We can be heroes just for one day
We can be us just for one day

I, I can remember
(I remember)
Standing by the wall
(By the wall)
And the guns, shot above our heads
(Over our heads)
And we kissed, as though nothing could fall
(Nothing could fall)

And the shame, was on the other side
Oh, we can beat them, forever and ever
Then we could be heroes just for one day

We can be heroes
We can be heroes
We can be heroes just for one day
We can be heroes

„Heroes“ je pesma o malim ljudima u sukobu sa velikim silama. To je metafora o borbi i istrajavanju slabijeg protiv jačeg, pojedinačni slučaj koji stoji za sve ostale, David koji ruši Golijata, bar na jedan dan. Međutim, ta egzaltiranost dobre borbe, himničnost ostvarenog trijumfa i optimizam da je pozitivan ishod moguć karakterišu pre svega kraću verziju pesme.

Ona počinje pominjanjem delfina i plivanja poput delfina čime se ulazi u samo srce slike o slobodi i nepostojanju ili prevazilaženju granica. Sve dok se osećamo poput delfina mi moramo verovati da je pobeda moguća. Time bivamo uvedeni u jedno stanje optimizma i zanosa gde u duhu himne koju slušamo verujemo da ljubav trijumfuje nad negativnim silama koje joj stoje na putu.

Dalje, efekat euforije i borbenog naboja se postiže stalnim suprotstavljanjem zamenica „ja“, „ti“ i „mi“  zamenici „oni“. A oni, neimenovani, su jaki i zli, oni su neprijatelj koji na svojoj strani ima snagu, ali ne i pravdu, i koji će zbog toga biti pobeđen. „Sramota je na njihovoj strani“ kaže se u pesmi kao što se kaže i „ja ću biti kralj, a ti kraljica, iako ih ništa neće oterati, možemo ih pobediti na jedan dan, možemo biti heroji, na jedan dan.“ Ovo je priča u koju ljudi žele verovati od kako su upoznali mogućnost vere, i u koju zato i veruju, uvek i iznova.

Pesimizam i ironija duže verzije

I, I will be king
And you, you will be queen
Though nothing will drive them away
We can beat them, just for one day
We can be heroes, just for one day

And you, you can be mean
And I, I'll drink all the time
'Cause we're lovers, and that is a fact
Yes we're lovers, and that is that

Though nothing, will keep us together
We could steal time, just for one day
We can be heroes, for ever and ever
What d'you say?

I, I wish you could swim
Like the dolphins, like dolphins can swim
Though nothing, nothing will keep us together
We can beat them, for ever and ever
Oh we can be heroes, just for one day

I, I won't be king
And you, you won't be queen
Though nothing will drive them away
We can be heroes, just for one day
We can be us, just for one day

I, I can remember (I remember)
Standing, by the wall (by the wall)
And the guns, shot above our heads (over our heads)
And we kissed, as though nothing could fall (nothing could fall)
And the shame, was on the other side
Oh we can beat them, for ever and ever
Then we could be heroes, just for one day

We can be heroes
We can be heroes
We can be heroes
Just for one day
We can be heroes

We're nothing, and nothing will help us
Maybe we're lying, then you better not stay
But we could be safer, just for one day

Kraća verzija pesme u potpunosti je sadržana u dužoj. Međutim, osim što je u sebi sadrži, duža verzija i menja značenje kraće, uvodeći drugačiji raspored strofa i par novih. Čitav ton je drugačiji i stare reči i pokliči dobijaju nova, ironična značenja.

Poređenje sa delfinima koje otvara kraću verziju ovde je smešteno tek nakon obećanja da će akteri pesme biti kralj i kraljica, ali i jedne umetnute strofe koja poseduje ton i stvara slike nezamislive u optimističnoj verziji. Naime, Bouvi kaže “You can be mean, And I, I'll drink all the time, 'Cause we're lovers, and that is a fact, Yes we're lovers, and that is that”. Dakle, ona može biti zla, a on će se zato opijati sve vreme, jer su oni ljubavnici i to tako treba da bude, kao da nam želi reći sa ironijom; kralj i kraljica pretvaraju se u džangrizavi bračni par iz radničke klase i stvaraju čudan šlagvort za uvođenje poređenja sa delfinima.

Takođe, interesantno je i ono što sledi nakon ovog poređenja. To je negacija stihova koji otvaraju pesmu. Ove negacije nema u kraćoj verziji. Bouvi, u dužoj, kao da poriče obećanje dato u prvoj strofi i kaže” I, I won't be king, And you, you won't be queen.” Zašto je ovo moralo da se izmeni umesto da se samo ponove stihovi. Promena upućuje na zaključak da je pesnik obećao nemoguće i da sada, suočen sa stvarnošću, govori kako stvari stoje, iz krajnje realistične pozicije i to zvuči kao da ovo nisu reči koje će razočarati jer je onaj kome je obećano i sam znao u startu da su u pitanju pusta maštanja.

Kraj pesme je više nego tužan i obojen očajanjem “We're nothing, and nothing will help us”.  Ništa smo i ništa nam ne može pomoći.  Zatim sledi sumnja u to da li su oni pravi, pravi pred svetom i jedno za drugo jer “ako lažemo onda je bolje da se rastanemo”. A ako jesmo pravi onda je vreme da stanemo oči u oči sa svetom i problemima i da pokušamo da ostvarimo svoj heroizam u tom istupanju, ma kako ono uzaludno bilo.

I zato naslov pesme ima navodnike. Oni su heroji pod navodnicima,  mali heroji koji traze svoj mali trijumf i to bar na jedan dan, na kraju menjajući san o tome da budu kralj i kraljica i plivaju poput delfina snom da budu samo malo sigurniji u velikom i hladnom svetu.

Refren, koji je najpre zvučao kao trijumfalni poklič, pretvara se sada u utešno šaputanje onih koji ne mogu da pobede i koji bi samo hteli “da budu heroji bar na jedan dan”. Ili je baš to pobeda, pobeda koja se ostvaruje kroz reči utehe i neostvarivo obećanje, a heroizam je u prećutnom sporazumu da se glumi kako se u nemoguće veruje i kako će se nemoguće dogoditi.

“Neka bude što biti ne može."

 Dendizam